Dama pod velom
Pre neki dan mi je bio rodjendan i pored svih čestitki koje sam dobijala, najdraže su mi bile one u kojima mi drugarice žele da ostanem ista (pod ista - misle da ne odrastem još uvek), pozitivna, detinjasta i vesela devojka koju one mnogo vole. Ali… Da li sam uvek pozitivna? Priznajem, ne. Imam i ja uspone i padove, nekad više padova nego uspona, ali to je život, zar ne? Samo što ja nikad nikome ne pokazujem svoje pravo stanje. Uvek sam vesela, nasmejana, duhovita, volim da se šalim sa ljudima koji prihvataju šalu, najviše na moj račun, ali… Da li je to dovoljno? Da li ja lažem sebe time?
Neretko mi se dešava da razmišljam šta bi svi ljudi koji me poznaju pomislili kad bih skinula taj „pozitivan veo“ koji me krasi? Šta bi moje drugarice pomislile kad bi me videle sa izgubljenim pogledom kako posmatram prolaznike na klupici u parku? Kako u svojoj glavi sastavljam i rastavljam rečenice koje želim da napišem u sledećem tekstu!? Toliko sam navikla da glumim kako je sve u redu i kako nemam nijedan problem, da je to postalo deo mene. Sad se pitam, da li sam pogrešila što ponekad nisam otkrila da sam i ja tužna i neraspoložena, da moja 4 zida sobe kriju mnoge tajne, da kad udjem na vrata moje sobe skidam svoje dobro uglancano odelo i masku u koju svi veruju i kojoj se svi dive rečima: „Blago tebi, ti nemaš nikad nijedan problem.“ Dodje mi da viknem tad, „imam ih, ali im tražim rešenje umesto da pričam o njima.“. Umesto toga smešim se, jer uvek kad izadjem na vrata svoje sobe, obučem svoje dobro uglancano i ispeglano odelo i kapicu sa velom pozitive preko lica koje se ne menja dok se ne vratim kući i niko ne zna da i ja još uvek tražim recept za istinsku sreću.
04/16,2016, at 17:39
Visit pricalica
Значи ли то да си талац глумца?
04/16,2016, at 19:04
Visit sanjallica
Ne, mislim da sam toliko dugo glumila da je sve u redu da sam se poistovetila time i da je sad kod mene u redu i kad nije. Čak i moja soba to primećuje, samo kad nešto debelo nije u redu složim tužnu facu.:)
04/16,2016, at 19:09
Visit pricalica
Онда и није неки проблем, доказано си људ. :)))
То се ти само тако са собом носиш. :)
04/16,2016, at 21:51
Visit sanjallica
Pricalice,
Ljud?
Zna da bude problem ponekad, jer ljudi konstantno očekuju da budem vesela (što i jesam 6 ipo dana u nedelji), ali naidje i meni nekad žuta minuta, kako tad oterati sve te bubice koje ti hodaju po telu i ne daju ti mira? Baš danas sam se zezala sa drugaricom i rekla mi je: "Ja obožavam da dodjem kod tebe, ti tako puno širiš pozitivnu energiju i mnogo si dobra." ali ja znam da nisam uvek dobra, i da, danas sam bila fantastično raspoložena, ali desi se nekad da stane i meni sat na ruci. Znate taj osećaj?
Misliš da se ja tako sama sa sobom nosim ili krijem od problema?
04/17,2016, at 13:24
Visit prepoznavanje
Umesto komentara:
https://pletenijesloves.wordpress.com/2014/02/02/%D1%87%D0%B0%D1%81%D1%82-%D0%BC%D0%B0%D1%9A%D0%B8%D0%BD%D0%B5/
Srdacan poyzdrav!
04/17,2016, at 14:47
Visit Baladasevic
Sanjalice, prvo, srecan ti rodjendan, ako je bio 12-og, recimo. Ako nije, srecan ti rodjendan! :)
Zivot nije nepokretna slika. Zivot je svakodnevna borba i blago onom ko vodi borbu sa samim sobom. Zivot treba ziveti, uzivati u sitnicama, radovati se svakom danu, pa i onim losima, jer i nesto naucimo a i posle losih dodju bolji dani.
Tako je od kada je sveta i veka... I ja sam takav od rodjenja evo vec dugo godina i ne bih se menjao. Uvek sam ucen i vodjen geslom da, "ako ne mogu pomoci, nemoj ni odmagati". A to sto si vedra i raspolozena prema drugima, vratice se i vraca se, samo mozda ne primecujes.
Druga je stvar ako zelis da budes "ista". Ovako, budi svoja i budi necija :) i bas te briga. A kada ti dodju zute minute, budi fer, pa pogledaj malo i UNAZAD. Na hiljade i tisuce :) koji bi dali mnogo toga da su im brige slicne tvojima.
Veruj da ja ponekad prodjem kroz dom zdravlja (ne tako cesto) i uvek mi dan bude lepsi, kazem, hvala ti Boze, sto si mi podario ovako dobro zdravlje, puj puj puj da ne ureknemo :)
I, znaj da smo SAMI birali sta ce da nam se desava, i da nikada nismo optereceni vise nego sto mozemo da podnesemo.
Zapricah se ja, a valja odmarati posle rucka :)
Srdacan pozdrav iz ravnice!
04/17,2016, at 14:58
Visit Aneta
Usponi i padovi su sastavni deo života. Najvažnije je da čovek bude u miru sasm sa sobom, uravnotežen ...
04/17,2016, at 15:44
Visit pricalica
Људ ти је једнина од људи. :)
Да, знам тај осећај.
А одговор ти најбоље знаш. Кад погасиш светла и останеш сама са собом. То је време упознавања, а људи су ту да нам, неким својим деловањима, која нам се и не морају допадати, где је проблем с нама самима.
04/17,2016, at 16:00
Visit sanjallica
Prepoznavanje,
"Верујем да човек ЈЕСТЕ само онда када трага, као и да оно за чим трага ЈЕСТЕ све до часа када бива пронађено и досегнуто." - Pročitala sam Vaš članak i mogu reći da je ova rečenica najveći utisak ostavila na mene, jer je odmah odtvorila pitanje, sta se dešava kad Jeste bude pronadjeno i dosegnuto? Verujem da manjine mnogo bolje žive u nekom svom svetu. :)
Pozdrav Stanimire. :)
04/17,2016, at 16:37
Visit sanjallica
Hvala Baladasevic, nije bio 12-tog, nego dva dana kasnije. :)
U pravu ste, život nije nepokretna slika, ali se ne bih složila ni da je borba u pravom smislu te reči, jer ako život doživljavamo kao borbu onda smo mi konstantno u ratu, a to ne bi valjalo nikako po našu psihu. Tražila bih neku drugu reč za taj dijalog sa samim sobom, imate li neku ideju?
Slažem se, što bi Ivo Andrić rekao:
"Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju između očekivanog i neplaniranog."
Volim sitnice i velike torbe, volim sunčane dane i kišna jutra, da nemamo loše dane, ne bi znali koji su dobri, zato treba uživati u svemu što imamo. Antonio De Melo ima jedan divan citat o tome:
"Ne postoji ni jedan trenutak u vašem životu u kome nemate sve što je potrebno da biste bili srećni. Vaša nesreća potiče od toga što usmeravate svoju pažnju na ono što nemate, umesto na to što u odredjenom trenutku imate..."
I to je tačno, i treba biti zahvalan, sve više učim kako da budem zahvalna na svemu što imam i što nemam. Odavno sam naučila da sitnice boje naš život, da je veoma bitno da na kraju našeg puta imam kofer sitnih radosti koji će nam staviti osmeh na lice. :)
Ni ne treba da se menjamo ako smo prihvatili i zavoleli sebe baš takve kakvi jesmo u tišini naše sobe kad se svetla pogase.
Vraća se moje ponašanje prema drugima i veoma sam srećna zbog toga, najsrećnija sam doduše kad usrećim nekog, mislim da mi to više leži, ali mnogo volim i kad mene usrećuju, ali, ne vraćaju svi, čak, primetila sam da odredjene osobe nestaju iz mog života i pojavljuju se nove. To je od kad sam počela da čitam popularnu psihologiju.
Svoja jesam, to svakako, jedna drugarica mi je rekla: "Ti si original, nema kopije." :) Sta god je time mislila, hvala joj. :) Sad samo treba da nadjem i da budem nečija. :)
Mislim da ne bi baš hiljade i tisuće dali da imaju brige slične mojima. Ne zaboravite, da se iza svakog osmeha krije tužan život, jer mi koji često šetamo domom zdravlja ili poliklinikom, znamo najviše da se radujemo životu i uživamo u svakom trenutku, zato smo "običnim ljudima" pomalo i neshvatljivi što se svemu radujemo velikim osmehom i najvećim zagrljajem. :)
Da, znam sad da smo mi sami birali šta će nam se dešavati u ovom životu, naše roditelje, čak i duše koje ćemo sresti tokom života i znam da nam Bog ne daje teži Krst od onog koji možemo podneti. Hvala na podsećanju. :)
Pozdrav je uzvraćen iz ravnice. :)
04/17,2016, at 16:42
Visit sanjallica
Aneta,
U pravu ste, tokom predhodnih nekoliko meseci sam naučila da je najvažnije da čovek bude u miru sa samim sobom i da je najvažniji taj mir i zahvalnost za svaki novi dan. A uspona i padova će biti i dalje, to je sastavni deo svakog života.
04/17,2016, at 16:47
Visit sanjallica
Pricalice,
Da, kad pogasim svetla (pod uslovom da ne zaspim odmah, :) šala mala :) ) ja najbolje znam da li sam u miru ili nisam. Ljudi svojim delovanjima nam pokazuju koliko smo napredovali u radu na sebi da se više ne nerviramo zbog odredjenih stvari. Neki od nas se i dalje nerviraju (ja ponekad) ali više ne reagujem kao pre. I drago mi je što svakim danom upoznajem svoje novo Ja. :)
04/17,2016, at 23:20
Visit крилаанђела
Прво
срећан ти рођос
Друго
Панонац је пун врлина у духу и ја га веома ценим као и све остале
и Треће
као што видиш ја знам да нема правила у животу и као ЧЕТВРТО, немој ме никад цитирати:::СИТНИЦА ЈЕ ВИРУС У ЖИВОТУ:::
Оно што ти видиш, оно што ти мислиш и оно што ти желиш, стани мало, размисли, можда те прође, јер ако срце размисли, а мозак осети то је то, па ти онда крени и уради.
Поздрав, мислим да нам увек неко треба вредан нас самих да будемо сигурни у оно што и.....три тачке
04/17,2016, at 23:36
Visit sanjallica
Prvo, hvala ti puno KrilaAndjela.
Drugo, i ja veoma cenim Panonca. :)
Treće, život nikad nema pravila, a i poneka pravila postoje da bi se kršila, zar ne? I Cetvrto, mislim da Vas neću poslušati, Vašu virusnu sitnicu moram jednom da iskoristim. :)
Priznajem da ponekad neke stvari uradim ili neke reči izgovorim bez razmišljanja. Poslušaću Vaš savet koji je jedan od najboljih saveta koji sam dobila. Hvala Vam.
I ja mislim da nam uvek neko treba vredan nas samih, ali takodje mislim da ako mi sami sebe vrednujemo, onda će i taj neko primetiti nas u gomilu drugih osoba, sijaćemo kao sjajna zvezda Danica na nebu, i naši pogledi će se sresti i ceo Univerzum će zastati da pogleda kako su se naše duše prepoznale.
Najveći pozdrav i za Vas KrilaAndjela.